ponedjeljak, kolovoza 18, 2008
FILIP UDE Prva Hrvatska gimnastičarska olimpijska medalja! Čestitam!
Evo, ovo je najbolji način i potvrda da je sve u životu moguće, samo treba imati pravi put, jasne ciljeve i ideje i neizmjernu roditeljsku ljubav! Bravo, Filipe!
utorak, srpnja 08, 2008
Priopćenje HVS
Povodom rečenog o sportu na konferenciji za tisak SDP
Naslov: Ne zaustavljajte šport!
- Zaustavite Reuters - uzviknuo je prije mnogo godina komunistički čelnik pročitavši vijest najveće svjetske informativne agencije u kojoj se iznosila nepoćudna istina o režimu kojem je pripadao.
- Zaustavite šport – uzviknuli su jučer u hrvatskom Saboru zastupnici SDP-a, suočivši se s neugodnom istinom kako je izdvajanjima za sport Hrvatska sve bliže potpunom suglasju s Europskom poveljom o sportu (usvojenom još 1992. godine), a naročito člankom 8. koji zahtijeva izdvajanja koja će omogučiti sportašima da u potpunosti, nesmetano, razviju sve svoje fizičke i ljudske potencijale (kako bi ih mogli pretočiti u rezultate).
Posljednjih nekoliko godina naši sportaši, vaterpolisti imaju tu mogućnost. Zahvaljujući potpori državnih fondova namijenjenih financiranju sporta i, većim dijelom, našim sponzorima iz sivila reprezentativne prosječnosti stigli smo na svjetski vrh, a ovih dana Hrvatska vaterpolska reprezentacija pobjedama na Europskom prvenstvu u Malagi dokazuje kako naslov prvaka Svijeta nije bio slučajnost, već rezultat sustavnog ulaganja.
Posve je točno: ovisimo o izdvajanjima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i aplaudiramo svakom povećanju sredstava namijenjenih sportu. Sretni smo što je sport s ukupno 205 milijuna proračunskih sredstava stigao na razinu 25 postotaka izdvajanja za znanost, iako bismo možda trebali tražiti europski prosjek koji iznosi trećinu tih izdvajanja.
Umjesto toga, znanstvena, još malo pa, milijarda kuna uvjerava nas kako u ovoj zemlji napokon koračamo prema izdizanju najvećih vrednota: znanja u zemlji zdravih ljudi. Stoga nam neće biti krivo ako se onaj omjer od četvrtine za sport i poremeti u godinama koje slijede, jer ipak smo u godini Oimpijskih igara i priprema za domaćinsto Svjetskog rukometnog prvenstva, sportske fešte koju s veseljem očekuju svi ljubitelji sporta u Hratskoj. Umjesto toga zahvaljujemo što su pronađena dodatna sredstva za dostojnu pripremu sportaša za Peking i izgradnju dvorana za Svjetsko rukometno prvenstvo.
Da gospodo, šokirali ste nas svojim istupom i posprdnom ponudom da se Ministarstvo prozove Ministarstvom sporta i svega ostalog, baš u trenutku kada hrvatski sport bilježi svoje najveće uspjehe, a hrvatski sportaši svojim rezultatima priskrbljuju nemjerljiv ugled našoj zemlji gdje god se pojave. Žao nam je što ne želite prepoznati sport kao iznimno važan segment ukupnog razvoja hrvatskog društva.
Sretni smo što Ministarstvo i gospodin Ministar Primorac to čine. Na tome im zahvaljujemo.
Hrvatski vaterpolski savez
srijeda, srpnja 02, 2008
DANILO IKODINOVIĆ
KAPETAN srpske vaterpolo reprezentacije Danilo Ikodinović doživio je tešku prometnu nesreću vozeći na relaciji Novi Sad - Zrenjanin. Nakon što je s povredama ruku opasnima po život primljen u Klinički centar u Novom Sadu, operiran je, ali mu je stanje i dalje kritično.
"Operacija je trajala čitavu noć, a u njoj je sudjelovao cijeli tim kirurga. Ikodinović je trenutačno na intenzivnoj njezi, stanje mu se stabiliziralo, ali je i dalje u životnoj opasnosti i ne možemo davati bilo kakve procjene", objasnio je direktor novosadske klinike Zoran Đermanov, a prenosi B92.
Prema još uvijek neslužbenim informacijama Ikodinović je stradao kada je vozeći svoj motocikl krenuo u pretjecanje traktora. Novosadska policija saopćila je kako se srpski vaterpolist svojom Yamahom zabio u zadnji dio Zastave Koral koja se kretala u istom smjeru i od siline udarca izletio sa ceste.
Niti jednom sportašu ne želim da se ovo desi, i zato , Dačo, drži se!
petak, lipnja 27, 2008
DOBRI "STARI" EMIL
Uredništvo Dubrovačkog lista primilo je otvoreno pismo bivšeg trenera Juga Emila Nikolića kojega dosimo u cijelosti: - Dugo sam razmišljao što ću vam napisati jer dvadeset godina uz Juga, prvo kao igrač, zatim kao pomoćni trener i zadnjih pet godina kao prvi trener Juga u sjećanja donose pomješane emocije, ponos u srcu i suzu u očima.Moj prvi susret sa Dubrovnikom, Jugom, Upravom i navijačima i ono što smo zajedno ostvarili zauvijek će mi ostati urezano u sjećanje, koje mi nitko ne može oduzeti svakojakim natpisima koji se u posljednje vrijeme pojavljuju u javnim glasilima. Imam moralnu potrebu objasniti vam razlog mog odlaska koji mi je nametnut od najužeg dijela Uprave, a svi znamo od koga. Vjerujem da ćete se složiti da klub tradicije, gosparstva i ponosa najtrofejnijem treneru u svojoj povijesti nije smio dopustiti da mu se na pločniku kafića obznani kako je nepoželjan u klubu.Osjetio sam potrebu podnijeti izvještaj Upravi kluba kojeg sam kao trener i bio dužan podnijeti. Tražio sam u ime svih članova Uprave kluba da se navedu argumenti za moj odlazak. „Argumente" je izložio jedan član: „Vičeš na igrače..., komentiraš događaje u omiljenom kafiću..., anarhija ti je na klupi..." Ako su to razlozi za moju smjenu, onda nemam riječi...A sada dragi igrači, kažu da ste vi glavni krivci mog odlaska... Nitko me u to ne može uvjeriti i nitko mi neće pomutiti osjećaje kad mislim o vama. S vama sam provodio više vremena nego sa svojom djecom i znam vas svakoga u dušu. Da je bilo trzavica, bilo je, a gdje ih nema, pa imamo ih svi i u obitelji, a vi ste sve ove godine bili moja obitelj. Žao mi je što ste izmanipulirani i što ste postali pijuni „velikih igrača" ili su vas samo tako pokušali prezentirati. Bez obzira na sve ne zamjeram vam ništa jer su većina vas još uvijek samo djeca i ne razumijete pozadinu ovih igara. Nikada neću zaboraviti sretne trenutke provedene s vama i nadam se da ćete isto tako kao što ste postali veliki igrači postati i veliki ljudi. Želim vam sve najbolje u životu, a ako u bilo kojem segmentu života, bilo privatnom ili profesionalnom, osjetite potrebu čuti moje mišljenje objeručke ću vam pomoći na bilo koji način. Ponosan sam što sam radio s vama.Zahvaljujem se i svim ostalim članovima Uprave VK Jug, koji su mi ukazali povjerenje od samih početaka, pa sve do današnjih dana. Vjerujem da ste i vi ponosni što smo zajedno bili dio najtrofejnijeg razdoblja kroz dugu povijest Juga.A sada, dragi navijači, ponosni jugaši, osjećam da mi je najteže pisati vama jer vaša ljubav, fanatizam i strast koja se prenosi s koljena na koljeno čini dubrovački vaterpolo prepoznatljivim i jedinstvenim u svijetu. Uz Juga ste bili oduvijek i za Juga živite. Moja sjećanja na vas su još od dana kad ste nas bodrili u devastiranim Kuparima pa sve do kišovite Barcelone gdje ste pjevali Jugovu himnu „ Tre, tre, trese se tko u Juga dirne se", a tresli ste se i vi, ali od hladnoće i kiše koja vas nije mogla zadržati u toplim hotelima. To mogu samo najveći i najodaniji.Imali ste priliku pročitati da mi je ponuđen basnoslovni ugovor koji nisam potpisao pa vam želim objasniti i zašto. Ugovor je uključivao plaću kao i do sada i petnaest kvadrata stambenog prostora za dvije godine ugovora (što je trebala biti moja prva nekretnina od Juga). Možda ćete misliti da sam neskroman, ali tek zbog usporedbe, bolje su ugovore sklapali igrači koji su većinu utakmica prosjedili na klupi za rezerve.Moj razlog nepotpisivanja ugovora je bio sljedeći: jedan članak ugovora je glasio: „poslodavac treneru može dati otkaz bilo kad, u bilo koje vrijeme bez objašnjenja". Zaštitili su sebe, ali ne i mene. S tim člankom ugovora je narušen moj ljudski i profesionalni dignitet. Uostalom, nemojmo se zavaravati, nepotpisivanje ugovora uopće nije bilo razlogom razlaza sa Jugom jer svi znamo da je sve unaprijed izrežirano i samo se čekao trenutak. Hvala vam još jednom, za svaki poziv i poruke koje mi šaljete ovih dana, za svaki stisak ruke, za svaku riječ podrške, za svako tapšanje po ramenima, čak i kad nismo bili najbolji.Hvala za još puno toga šte se riječima ne može izreći i zato mi je žao što odlazim, ali u svemu sam tome ponosan što odlazim uzdignuta čela, čistog obraza uz osjećaj da svakoga mogu pogledati u oči. A mogu li mene pojedinci iz ove priče??? Sumnjam...Tko zna, možda se opet sretnemo u istom okruženju u nekim boljim vremenima...Emil Nikolić
utorak, lipnja 17, 2008
nedjelja, lipnja 15, 2008
HRVATI!
subota, lipnja 07, 2008
Ne zaboravite zapaliti jednu svijeću za našeg Dražena!
Ne zaboravite da je Dražen Petrović poginuo prije točno 15 godina, 7. lipnja 2003., nešto iza 17 sati na kišnom njemačkom autobanu, kao suvozač u Golfu, smješten u fokus sastanka silnica sudbine koje se sreću jednom u stotinu ili tisuću godina.
Od tada do danas je Dražen dobio muzej, spomenik, trg i dvoranu u Zagrebu, njegov spomenik koji je napravio jedan drugi veliki pokojni umjetnik iz drugog faha, Vasko Lipovac, nalazi se u Olimpijskom muzeju u Lausannei, Goran Ivanišević mu je posvetio svoje osvajanje Wimbledona, Netsi su umirovili dres s brojem tri, i primljen je u košarkašku Kuću slavnih.
A opet sve te opipljive i mjerljive povijesne činjenice ne mogu nadomjestiti neopipljivu i nemjerljivu prazninu koju je ostavio za sobom odlaskom među anđele.
ZORAN ČUTURA
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
